ŽIVOT NA SJEVERU

Intervju sa Zoranom Zubovićem, članom Hrvatske odvjetničke komore, EU-advokatom zaposlenom u LBL Advokatbyrå (https://lbladvokatbyra.se/).



Gospodine Zuboviću molimo Vas da se kratko predstavite čitateljima našeg biltena ”Klinika News”!

Prije svega pozdravljam sve čitatelje biltena i zahvaljujem uredništvu što imam čast predstaviti sebe i u kratkim crtama predstaviti obavljanje odvjetničke službe ovdje na Skandinavskom poluotoku.

Rođen sam u Osijeku, gdje sam završio jezičnu gimnaziju i na Sveučilištu Josipa Jurja Strossmayera Pravni fakultet.

Nakon trogodišnje odvjetničke vježbe u Osijeku, te položenog pravosudnog ispita započeo sam odvjetničku službu. Ured u Osijeku vodio sam do ožujka 2016. godine kada sam s obitelji preselio u Kraljevinu Švedsku. Sa suprugom, liječnicom, specijalisticom radiologije, djecom Eugenom i Julijom živim u gradu Lundu, Županija Skåne.

Sada sam zaposlen u odvjetničkom društvu LBL Advokatbyrå AB čija je vlasnica i član uprave švedska odvjetnica Lena Larsson.


Vjerujem da mnoge naše studente i čitatelje zanima koliko je kompliciran postupak stjecanja odvjetničke licence u drugoj državi, članici EU. Razlikuje li se taj postupak značajno od postupka stjecanja odvjetničke licence u Republici Hrvatskoj?

U nas je još uvijek prisutna percepcija da je jedna od osnovnih karakteristika pravne struke stroga teritorijalna povezanost s matičnom državom.

To je donekle točno i sadržajno je povezano s tumačenjima koja izviru iz dva temeljna i različita pravna sustava i tradicije: kontinentalne pravne tradicije kojoj pripada i pravni sustav Republike Hrvatske te common law sustava koji u prvom redu karakterizira sadašnje i najvećim dijelom bivše članice Commonwealtha.

Punopravnim članstvom Republike Hrvatske u EU, svim pravnicima i onima koji će to tek postati otvorila se mogućnost profesionalne migracije što su popraćeno izmjenama Zakona o odvjetništvu i drugih propisa. Time je hrvatsko pravo dovedeno u sklad s europskom pravnom stečevinom koja pravo na slobodni poslovni nastan štiti kao jednu od temeljnih vrednota i sloboda EU.

Dakle, pod određenim pretpostavkama, svaki član odvjetničke komore u jednoj državi članici ovlašten je zatražiti upis ili registraciju članstva pri odvjetničkoj komori druge države članice, tzv. države primateljice. Pri tome, treba ipak znati da poslovni nastan u sektoru odvjetništva nije toliko jednostavan kao poslovni nastan u nekim drugim poslovima, prije svega zato što Direktiva EU o olakšavanju stalnog obavljanja odvjetničke djelatnosti u državi članici različitoj od one u kojoj je stečena kvalifikacija iz 1998. godine te prethodna iz 1977. godine o olakšavanju učinkovitog ostvarivanja slobode pružanja odvjetničkih usluga prepoznaju kako su određena ograničenja u obavljanju odvjetničkog posla na prekograničnoj osnovi nužna. Na primjer, tako  hrvatski odvjetnik ne može doći pred njemački sud i tamo samostalno zastupati svoju stranku već to može raditi samo uz asistenciju kvalificiranog njemačkog odvjetnika. Zato je nužno studentima i svim vašim čitateljima skrenuti pozornost na okolnost da priznavanje stručnih kvalifikacija i struke nisu istoznačnice, premda se ta dva pojma kolokvijalno često izjednačavaju.

Pojednostavljenim rječnikom ono što se priznaje stranim odvjetnicima je njihova stručna kvalifikacija, a to znači da se u državi registracije odvjetniku priznaje profesija što međutim ne znači istovremeno da mu je priznata i diploma.

Priznanje struke odnosno nostrifikacija diplome različit je i često nešto kompleksniji postupak koji je uređen EU direktivom 36/2005 o priznavanju stručnih kvalifikacija te njezinom kasnijom izmjenom 55/2013 .

U odnosu na stjecanje prava na obavljanje odvjetništva u Republici Hrvatskoj u Švedskoj se ti uvjeti ne razlikuju značajno. Za stjecanje prava na obavljanje odvjetništva uz opću pretpostavku stjecanja diplome na petogodišnjem dodiplomskom studiju prava traži se i trogodišnja vježba na sudu (Sveriges domstolen), odnosno kod odvjetnika (Advokatbyrå) ili u državnom odvjetništvu (Åklagarmyndigheten). Naravno, nakon toga slijedi advokatexamen, ali njega ipak ne bih usporedio s našim pravosudnim ispitom, kojeg smatram daleko težim. Potonje dakako ne znači da se u Švedskoj u sektoru odvjetništva ozbiljni novci mogu zaraditi s puno manje muke i znanja, ali činjenica je da ovdje mnoge stvari pa tako i tržište rada za pravnike i tržište pravnih usluga i čitav pravosudni sektor funkcioniraju bitno drugačije nego što je to u Republici Hrvatskoj. 😊


Hmm…znači li to da mladi diplomirani pravnici s položenim pravosudnim ispitom lako nalaze posao i zarađuju velike novce u Švedskoj?

Morate znati da su u Švedskoj porezi dosta visoki iz niza razloga, međutim iz hrvatske perspektive sigurno je riječ o veoma visokim iznosima, ponekad i nezamislivim iznosima čak i kada je riječ o neto primanjima. No nešto drugo je važno percipirati – naime, švedski sustav obilježava dosta visoki stupanj deregulacije i liberalizacije za razliku od našeg sustava, dakle sustav je dosta tržišno orijentiran.

Primjerice, švedski pravni sustav poznaje još jedan model pravnog zastupanja, a to su tzv. juristi ili samo pravnici; oni, kako i sam naziv otkriva nisu odvjetnici, već samo pravnici, nisu članovi Švedske odvjetničke komore, nego su udruženi u različita pravnička udruženja, najčešće prema grani prava kojom se bave. Dakle, vrijedi pravilo kao i kod nas, svi advokati su pravnici, ali svi pravnici nisu advokati, premda pravnici mogu biti zaposleni u odvjetničkim uredima, a da nisu zaposleni u svojstvu odvjetničkih vježbenika, biträdande jurister. Moja kancelarija je u biti multidisciplinarna praksa s obzirom da ona zapošljava i civilekonoma (diplomiranog ekonomistu) i IT-stručnjaka koji vodi brigu o tehničkoj podršci.


Spomenuli ste pretpostavke i uvjete koji moraju biti ispunjeni prilikom registracije odvjetničke djelatnosti u drugoj članici EU, što to u praktičnom smislu znači.

Probat ću to pojasniti na primjeru odvjetnika pojedinca.

Uz propozicije upisa koje je dužan ispuniti kandidat za člana Hrvatske odvjetničke komore traže se i neke posebne pretpostavke, a to je je u prvom redu članstvo u strukovnom udruženju matične države. Dakle,  član koji podnosi zahtjev za registraciju pri strukovnom udruženju države primateljice mora biti upisan kao odvjetnik i član Hrvatske odvjetničke komore.

Poznavanje jezika države primateljice nije uvjet premda su svi dokumenti i sva službena dokumentacija na jeziku države primateljice. Stoga se preporuča poznavanje jezika države jer je gotovo nemoguće komunicirati sa službenim tijelom, u prvom redu s cehovskim udruženjem druge države ukoliko kandidat ne poznaje jezik.


Spomenuli ste odvjetnika pojedinca, ali može li se odvjetničko društvo registrirati pri stranoj odvjetničkoj komori?

Za to ne postoji ni pravna ni stvarna zapreka. U samoj direktivi to pitanje nije precizno definirano, ali se širim gramatičkim tumačenjem direktive, potom i nacionalnih pozitivnih propisa dade iščitati da su dosadašnja odobrenja registracija stranim trgovačkim društvima u državama članicama ipak imale uporišta u tome.

Konačno, koliko je meni poznato pri Hrvatskoj odvjetničkoj komori registrirano je i jedno češko odvjetničko društvo, a u Švedskoj ih ima više, britanskih pa čak i američkih.

Inače, u Republici Hrvatskoj odvjetnici registrirani sukladno spomenutoj EU direktivi 98/5 nose naziv strani odvjetnici.

U Švedskoj je trenutno registrirano 34 strana odvjetnika, koji su zaposleni pri švedskim ili stranim europskim odvjetničkim tvrtkama ili pak samostalno obavljaju odvjetničku profesiju.


Možete li našim čitateljima u glavnim crtama opisati kako je to biti EU-advokat na dalekom sjeveru u Kraljevini Švedskoj. Zastupate li isključivo hrvatske stranke ili radite i po nalogu švedskih stranaka? Kako izgleda dan u odvjetničkom uredu u Švedskoj?

Mnoge kolege diljem Republike Hrvatske s kojima sam u svakodnevnom  kontaktu, ponajviše s mojim osječkim kolegama gdje i dalje imam registriran ured moju švedsku službu vide kao svakodnevni odvjetnički posao sa izmještenim uredom.

Naime, da pojasnim, ja sam u prvom redu hrvatski odvjetnik i član Hrvatske odvjetničke komore sa svim pravima i obvezama prema matičnom strukovnom udruženju sa zagrebačkim sjedištem. Međutim, istovremeno sam registrirani član s pravima i obvezama prema strukovnom udruženju s adresom u Stockholmom. Dakle, u slučaju povrede kodeksa odvjetničke etike (God advokatsed), Zakona o odvjetništvu (Rättegångsbalken), moje aktivnosti mogu biti provjeravane i sankcionirane od strane obiju komora.

Inače, odvjetničko društvo u kojemu sam sada član uprave ima sjedište u gradu Kristianstadu, Županija Skåne (grad je inače poznat po tome jer se ovdje proizvodi Absolut vodka) uže je specijalizirano i bavi se odštetnim pravom, u prvom redu povredom prava osobnosti (personskador), povredom ugovornih odnosa (avtalsbrott), materijalnim i pravnim nedostatcima na nekretninama (fastighetsrätt), odgovornosti liječnika za štetu (ersättning vid patientskador) i dr.

Osobno radim i na hrvatskim i na švedskim predmetima. To su svakodnevne komunikacije sa osiguravajućim kućama, državnim tijelima, bolnicama te obavještavanje stranaka o stanju spisa te e-mail komunikacija i dostavljanje dokumentacije.

Naravno, dostupan sam svim hrvatskim državljanima nastanjenim u Švedskoj koji me kontaktiraju vezano uz svoje pravne stvari u kojima ih zastupam ili pred hrvatskim sudovima ili pred švedskim tijelima. Pogađate da sam se u dosadašnjem radu često susretao s prisilnim naplatama sukladno EU-direktivama 44/2001, 805/2004 (europski ovršni naslov – ansökan om verkställighet i europski ovršni nalog – ansökan om betalningsföreläggande).

Švedska je, kako je to većini studenata i čitatelja zasigurno otprije poznato, moderno, otvoreno društvo s velikim brojem stranih tvrtki i stranih državljana tako da se dvostrana komunikacija nerijetko osim na švedskom obavlja i na engleskom jeziku. Primjerice, u našem društvu zaposlena je i jedna američka državljanka.


Naši kliničari u Osijeku predano rade na pružanju besplatne pravne pomoći. Možete li nam u kratko opisati kako je uređena pravna zaštita pojedinaca u Švedskoj, te postoji li razvijen sustav besplatne pravne pomoći?

Načelo pravne zaštite i prava na pristup sudu i u Kraljevini Švedskoj temeljna su civilna procesnopravna načela. Međutim pravna zaštita se uvelike razlikuje od one koju poznaje hrvatska pravna praksa. Pravna zaštita rättsskydd najčešće je pokrivena u okviru tzv. kućnog osiguranja, hemförsäkring, kod osiguravajućih kuća (koliko je meni poznato slično je i u drugim razvijenim državama poput Njemačke, Austrije i Švicarske). Kućno osiguranje pokriva 80 % odvjetničkih troškova, a stranka samo 20%. Tako uređen sustav uvelike izmješta teret troškova sa pojedinca koji je u potrebi za pravnom zaštitom na društvo za osiguranje, a istovremeno i odvjetniku jamči sigurnu naplatu najvećeg dijela njegovih troškova i nagrade.

Ipak, skrenuo bih pozornost čitateljima da se ovdje radi samo o parničnom postupku pred sudovima (neovisno u kojoj procesnoj ulozi se nađe osiguranik) te je iznos ograničen na 240 000 SEK što predstavlja protuvrijednost 200 000 HRK. Od tog iznosa na troškove vještaka i svjedoka otpada 25% ukupne osigurane svote. No i rättsskydd (pravna zaštita) ima svoja ograničenja, a sve s ciljem sprečavanja tzv. obijesnog parničenja, pa se (uz manje izuzetke) ne odobrava u slučajevima maličnih sporova (20 000 SEK), kolektivne tužbe, radnog spora (zaštita je najčešće pružena u okviru sindikata, sindikalni povjerenik zastupa pred sudom), podjelu bračne stečevine, u kaznenim postupcima u kojima je stranka osumnjičenik ili okrivljenik, u postupcima u kojima je stranka štetnik u odštetnim zahtjevima i sl.

Za socijalno ugrožene i pojedince koji nemaju tzv. kućno osiguranje, predviđen je institut pravne pomoći rättshjälp, nešto što bi najbliže odgovaralo besplatnoj pravnoj pomoći u Republici Hrvatskoj. Pretpostavke za odobravanje ove pravne zaštite nešto su strože i zahtjevnije jer se traži kumulativno ispunjenje određenih pretpostavaka koje se odnose na imovinski cenzus, ali još uvijek je posrijedi daleko jednostavniji postupak i upitnik u usporedbi s onim koji je potrebno ispuniti u Hrvatskoj za odobrenje ovog tipa pomoći. Čini mi se da je u Republici Hrvatskoj dakako jednostavnije obratiti se Klinici OSIJEK PRO BONO.


Budući već nekoliko godina boravite i radite kao odvjetnik ili EU-advokat u Kraljevini Švedskoj, postoji li nešto što biste izdvojili kao najveći izazov razvoju hrvatskog odvjetništva i općenito hrvatskog tržišta pravnih usluga?

Mišljenja  sam da je prilično teško povući jednoznačnu liniju i u nekoliko rečenica izdvojiti najveće izazove hrvatskog odvjetništva. U svakom slučaju jedan od najvećih prijepora jamačno predstavlja pitanje oglašavanja i reklamiranja.

Iako nerado koristim riječ reklamiranje u kontekstu obavljanja odvjetničke službe jer ga smatram pogrdnim i nedostojnim u kontekstu odvjetništva skrenuo bih pozornost da će uskoro zasigurno biti mijenjan pristup odvjetničkom oglašavanju. Zna se kako je na tu okolnost u svojim nedavnim opomenama početkom ove godine Hrvatskoj odvjetničkoj komori skrenula pozornost i Europska komisija.

I dalje sam mišljenja da Kodeks odvjetničke etike treba biti najviši standard profesionalnog ponašanja, te da je odvjetnik dužan poštivati određena pravila ponašanja u službi upravo zbog posebnosti naše profesije, ali ne na način da mu ta ista pravila budu i prepreka u inovaciji i obavljanju njegova posla.

U Švedskoj se gotovo 95% posto komunikacije odvija putem elektroničke pošte ili e-maila. Dakle, kompletna komunikacija sa sudovima, službenim tijelima, privatnim tvrtkama, osiguravajućim društvima i sl.

Pečat ne postoji ili se gotovo nigdje ne koristi. Odvjetnici nemaju obvezu imati pečat. Ne postoji prijamna služba na sudovima poput naših tradicionalnih prijamnih pisarnica, no ipak postoji povjerenje u pravnom prometu.

Značajne razlike postoje i kada je u pitanju sustav vrednovanja i nagrađivanja odvjetničkog rada, ali o tome jednom drugom prilikom jer je posrijedi poprilično kompleksna, ali i jako zanimljiva materija.

Događaju li se u Švedskoj napadi na odvjetnike. Kako se na taj vid napada gleda u Švedskoj, izjednačava li se s napadom na službenu osobu?

U razgovoru s kolegicom Lenom Larsson jednom prilikom dotakli smo se teme fizičkih napada na odvjetnike u Švedskoj i tada sam se prisjetio naših osječkih kolega koji su smrtno stradali obavljajući svoju djelatnost. U Švedskoj do tada, početkom 2018. niti jedan odvjetnik nije smrtno stradao obavljajući svoju djelatnost. Međutim, prije nekoliko tjedana u sred bijela dana teško je iz vatrenog oružja ranjen poznati štokholmski odvjetnik na stepeništu ispred svog ureda u centru grada. Koliko je poznato istraga ne vodi u smjeru koji bi govorio o povezanosti napada i obavljanja djelatnosti.

Svi smo svjedoci i još uvijek svakodnevno svjedočimo napadima na odvjetnike u Republici Hrvatskoj. Odvjetnici nemaju dovoljnu pravnu zaštitu u kaznenom zakonu te su u današnje vrijeme, moja je pretpostavka uslijed naše ekonomske situacije, izloženiji nego ikada prije.

Osvrnuo bih se ovdje kratko i na događaj koji je nedavno potresao Nizozemsku, te odjeknuo na cijelom Skandinavskom poluotoku. U Amsterdamu je 19. rujna 2019. godine, dakle nedavno, ispred svog doma u vrijeme ručka iz vatrenog oružja ubijen 44 godišnji Derk Wiersum, poznati amsterdamski odvjetnik. Ispada da je ubojstvo povezano s njegovom djelatnošću.

4. listopada ove godine 34 svjetske odvjetničke organizacije i udruženja potpisale su deklaraciju o solidarnosti. Nažalost, nisam pronašao Hrvatska odvjetničku komoru na tom popisu. Pojma nemam zašto.

Kratko bih samo citirao jedan dio spomenute deklaracije o podršci odvjenticima : „Advokater måste, liksom domare och åklagare, kunna utföra sitt arbete fritt och oberoende. FN:s grundprinciper för advokatrollen nämner särskilt att ”när advokaters säkerhet hotas på grund av att de utför sina uppgifter, ska de få tillfredsställande skydd av myndigheterna” (princip 17). Dakle: odvjetnici moraju, poput sudaca i državnih odvjetnika, moći obavljati svoju djelatnost slobodno i neovisno. Temeljna načela Ujedinjenih naroda u odnosu na obavljanje odvjetničke službe posebno ističu kako slijedi: ”kada je odvjetnicima ugrožena sigurnost u svezi obavljanja njegove djelatnosti, oni bi trebali dobiti podršku javnih institucija”.


Gospodine Zuboviću hvala Vam na vremenu koje ste izdvojili za davanje intervjua našem biltenu. Sigurni smo da ćete biti jako čitani!

S ovim bih ukratko i pozdravio vaše čitatelje do nekog sljedećeg razgovora i svim kliničarima i studentima prava, potencijalno budućim kolegama odvjetnicima i odvjetnicama poručio bih kako je odvjetnička služba plemenito zanimanje, to je privatna služba u javnom interesu koja ima za cilj štititi interese onih čija su prava ugrožena. Ugrožavaju li se ili ograničavaju prava onih koji trebaju štititi interese ugroženih društvo će se naći u paradoksu

Tack och hej då.